Demobilisani borac i ratni vojni invalid Sead Gaši iz Srebrenika nakon što je prije nekoliko…
Mala djevojčica u svijetu velikih očekivanja o čovjeku
MALA DJEVOJČICA U SVIJETU VELIKIH OČEKIVANJA O ČOVJEKU
Ljubitelji umjetnosti 29. marta 2019. godine u 10:30 sati moći će pogledati zanimljivu izložbu slika Valentine Ilijevske, mlade umjetnice iz Sjeverne Makedonije. Izložba će biti postavljena u galeriji JU Javne biblioteke Lukavac.
Kad se prelije čaša gorke svakodnevnice, nametnuti žestoki ritam života virtuelno izražene dramaturgije i vještački stvoreni haos bolesnog sistema traži da prosjek mijenja i pomjera granice. Tada oni koji istinski vrijede iako mogu napraviti pozitivne promjene u društvu, ‘trebaju’ da budu i ostanu samo slijepi i nijemi posmatrači bez presedana i po svaku cijenu. Bolna je spoznaja da u prethodno nabrojanom kreativno svjetlo entuzijazma je ništa drugo nego beznadežni optimizam. Znači – užas je stvaran! Stvaran kao i pitanje da li ga možemo pobijediti samo ako vjerujemo svom svojom snagom ili je za tu pobjedu potreban još i famozni peti element.
O svemu ovome govori i razmišlja autorica Valentina Ilijevska kroz izložbu ‘Mala djevojčica u svijetu velikih očekivanja o čovjeku’. Zarobljena ali ne i izgubljena u čudesnom svijetu vaših, naših i njihovih, gdje – ko nije sa nama, on je protiv nas. U svijetu čudesa hedonizma, materijalizma, ljudi od plastike, implantata, silikona, bolesne težnje za vječnom slobodom tj. konačnog izlaska iz magičnog kruga rađanja i smrti – čovjek već odavno nije dio prirode nego naprotiv apsolutni vladar i priroda treba da bude ‘zahvalna’ kad se u najboljem slučaju postavi nasuprot njegovog veličanstva – čovjeka. Autorica ovom izložbom šalje vapaj uz pitanje: ‘Ljudi, kad ćemo naučiti kako biti i postati Čovjek?’
Čovjek! Da li je precijenjen ili potcijenjen? Šta radiš čovječe? Da li ima smisla slati upozorenja o savjesti i svijesnosti nesvijesti istog tog čovjeka? Treba li modernom tehnološkom čovjeku i društvu kultura? Treba li mu umjetnost? Ili duhovnost? Ovo su samo neka pitanja i dileme ‘male radoznale djevojčice’ koja nošena dječjom znatiželjom iskreno i naivno traži odgovor, teži znanju i istini, nestrpljivo iščekuje i očekuje, još se pri tom preispituje da li je to dovoljno iskreno sa njene strane – ne daj dragi Bože, možda je to sebično i uobraženo?! ‘Mala djevojčica’ na koljenima moli da se kao vrsta vratimo prirodi, da potražimo i postavimo na pravo mjesto izgubljene prave vrijednosti i spasimo ono iskonsko dijete u nama. Valentina Ilijevska je kroz neke svoje eksponate provukla ‘golotinju’ koja je naizgled gola a u stvari reflektuje provokaciju koja je oštra reakcija na buđenje svijesti. Ništa drugo nego gola istina o svijesti, direktna iskrenost sa nadom da će se kod Homosapiensa probuditi svijest i da će u svijetu čovjek postati ČOVJEK u pravom smislu te riječi. Znači, ima slike, ima tona, ima jasna poruka pa do koga stigne dobro je. Ako poruka ne dopre do posmatrača nije do umjetnice već je do njega. ‘Mala djevojčica’ je navikla da se igra sa lutkama, tako da na jednom od svojih djela sjedi i oplakuje odraslu plastičnu lutku na kojoj je preostalo samo torzo – pandan na Mikelanđelovu Pietu.
‘Mala djevojčica u svijetu velikih očekivanja o čovjeku’ je izložba koja ima 35 eksponata. Autorica je u svojim kolažima kombinovala različite tehnike, hrabro i slobodno. Nesebično je ponudila svoj eksperiment i ostalim umjetnicima kako bi im pomogla da izađu iz zatvorenih okvira-šablona te da se oslobođeni svega poigraju sa različitim likovnim tehnikama.
Valentina je na svoj originalan način kroz svoja djela stvorila simbiozu slikarsko-grafičke tehnike kao prikaz trenutnog stanja savremenog čovjeka. Autorica na svojim umjetničkim djelima akcent stavlja na liniju, crtež, potez, pokret i na ovaj način dodatno poziva na izdizanje duhovnog nad materijalnim. Geometrijska idejna rješenja na njenim djelima su zaokružena u metafizičkom svijetu koji spontano cirkuliše i formira kompoziciju u kolažima.
Kombinovana tehnika u Valentininom opusu lako može prevariti likovno neiskusnog posmatrača da donese zaključak da je to tehnički jednostavno i brzo izvodljivo ali je to jako zahtjevan i složen proces koji vodi do pravog rezultata. Strogo iskusni majstori ovog zanata znaju o čemu govorim.
Pridružujem se borbi ove ‘male djevojčice’ da čovjek postane Čovjek!
O svemu ovome govori i razmišlja autorica Valentina Ilijevska kroz izložbu ‘Mala djevojčica u svijetu velikih očekivanja o čovjeku’. Zarobljena ali ne i izgubljena u čudesnom svijetu vaših, naših i njihovih, gdje – ko nije sa nama, on je protiv nas. U svijetu čudesa hedonizma, materijalizma, ljudi od plastike, implantata, silikona, bolesne težnje za vječnom slobodom tj. konačnog izlaska iz magičnog kruga rađanja i smrti – čovjek već odavno nije dio prirode nego naprotiv apsolutni vladar i priroda treba da bude ‘zahvalna’ kad se u najboljem slučaju postavi nasuprot njegovog veličanstva – čovjeka. Autorica ovom izložbom šalje vapaj uz pitanje: ‘Ljudi, kad ćemo naučiti kako biti i postati Čovjek?’
Čovjek! Da li je precijenjen ili potcijenjen? Šta radiš čovječe? Da li ima smisla slati upozorenja o savjesti i svijesnosti nesvijesti istog tog čovjeka? Treba li modernom tehnološkom čovjeku i društvu kultura? Treba li mu umjetnost? Ili duhovnost? Ovo su samo neka pitanja i dileme ‘male radoznale djevojčice’ koja nošena dječjom znatiželjom iskreno i naivno traži odgovor, teži znanju i istini, nestrpljivo iščekuje i očekuje, još se pri tom preispituje da li je to dovoljno iskreno sa njene strane – ne daj dragi Bože, možda je to sebično i uobraženo?! ‘Mala djevojčica’ na koljenima moli da se kao vrsta vratimo prirodi, da potražimo i postavimo na pravo mjesto izgubljene prave vrijednosti i spasimo ono iskonsko dijete u nama. Valentina Ilijevska je kroz neke svoje eksponate provukla ‘golotinju’ koja je naizgled gola a u stvari reflektuje provokaciju koja je oštra reakcija na buđenje svijesti. Ništa drugo nego gola istina o svijesti, direktna iskrenost sa nadom da će se kod Homosapiensa probuditi svijest i da će u svijetu čovjek postati ČOVJEK u pravom smislu te riječi. Znači, ima slike, ima tona, ima jasna poruka pa do koga stigne dobro je. Ako poruka ne dopre do posmatrača nije do umjetnice već je do njega. ‘Mala djevojčica’ je navikla da se igra sa lutkama, tako da na jednom od svojih djela sjedi i oplakuje odraslu plastičnu lutku na kojoj je preostalo samo torzo – pandan na Mikelanđelovu Pietu.
‘Mala djevojčica u svijetu velikih očekivanja o čovjeku’ je izložba koja ima 35 eksponata. Autorica je u svojim kolažima kombinovala različite tehnike, hrabro i slobodno. Nesebično je ponudila svoj eksperiment i ostalim umjetnicima kako bi im pomogla da izađu iz zatvorenih okvira-šablona te da se oslobođeni svega poigraju sa različitim likovnim tehnikama.
Valentina je na svoj originalan način kroz svoja djela stvorila simbiozu slikarsko-grafičke tehnike kao prikaz trenutnog stanja savremenog čovjeka. Autorica na svojim umjetničkim djelima akcent stavlja na liniju, crtež, potez, pokret i na ovaj način dodatno poziva na izdizanje duhovnog nad materijalnim. Geometrijska idejna rješenja na njenim djelima su zaokružena u metafizičkom svijetu koji spontano cirkuliše i formira kompoziciju u kolažima.
Kombinovana tehnika u Valentininom opusu lako može prevariti likovno neiskusnog posmatrača da donese zaključak da je to tehnički jednostavno i brzo izvodljivo ali je to jako zahtjevan i složen proces koji vodi do pravog rezultata. Strogo iskusni majstori ovog zanata znaju o čemu govorim.
Pridružujem se borbi ove ‘male djevojčice’ da čovjek postane Čovjek!
Branislav Lukić Luka
Takođe pročitajte...
